Politički (do i priko 10 godina)

Ujutro za doručkom, sin pita oca: - Tata, što je to politika? - Vidiš sine, politika služi da se u jednoj državi zna tko što radi.   Kao, na primjer, u našoj obitelji ja radim, donosim novac.   Ja sam, znači, kapitalista.   Mama taj novac raspoređuje i brine da imamo sve što treba.   Ona je vlada.   Naša djevojka radi sve po kući, ona je radnička klasa,   a djed je kao sindikat, jer prati kako sve funkcionira.   Svi želimo da tebi bude dobro i ti si narod,   a tvoj mali brat je budućnost. Jesi li shvatio? - Ne baš, tata, moram malo da promislim. Reći ću ti sutra. Dječaka je tijekom noći probudio plač brata koji se ukakao u pelenu. Htio je pozvati majku, ali je ona čvrsto spavala. Pošao je u sobu djevojke, kad tamo, tata na njoj. Djed uopće nije reagirao i dječak se vratio u krevet. Ujutro ga otac pita da li je shvatio što je politika. - Naravno!   Shvatio sam da kapitalisti jebu radničku klasu,   vlada spava, a sindikat je nezainteresiran.   Na narod nitko ne obraća pažnju, a budućnost je u govnima.

U Ime svih Nas (račun je kod nas) U ime svih njih s večere u Veroni za obranu Ive ja spjevo sam stih. Iako još ne znam što jeli su oni, jer bio sam - daleko od njih. Al javnost sad meni još pitanja sprema i prijeti nam, prijeti ko duboki vir. Je'l postoji taj račun ili ga nema? I tko je platio - taj lopovski pir? Računčić je kod naaaas! Sumnjaju neki da to je sad pogrešan smjer, da igra sa Plivom i nije baš fer. Al u nama svima je lopovski plam i kažem vam - što dobro znam. Računčić je kod naaaas! U nama je sudbina budućih dana, neki se s pravom i plaše za nju. Veći smo lopovi od partizana. A svi znaju - zašto smo tu. Da opljačkamo vaaaaas! Sumnjaju neki da to je sad pogrešan smjer, da igra sa Plivom i nije baš fer. Al u svima nama je lopovski plam i kažem vam - što dobro znam. Računčić je kod naaaaas!

Došao Sanader Papi pokloniti posebno, srebrom optoćeno izdanje Biblije. I dok mu on lijevom rukom pruža Bibliju, Papa kaže: - Čuj, tu sam knjigu već pročitao. Nego, kakav ti je to sat ...

Kada je Bog stvarao svijet, odlućio je svakom narodu podariti dvije vrline. Tako su Švicarci postali precizni i poslušni. Japanci radišni i strpljivi. Talijani veseli i romantični. Španjolci temperamentni i ritmični. Kada je došao do Hrvata, Bog reče anđelu: - Hrvati će biti pametni, dobri ljudi i hadezeovci! Nakon završenog posla, pita anđeo: - Bože, svima si dao dvije vrline samo Hrvatima tri.   Zar neće tako biti nadmoćniji od svih drugih naroda? Bog reče: - Hmm, imaš pravo.   Ali kako se dane vrline ne mogu naknadno ukidati,   Hrvati će ih imati sve tri, ali svaki Hrvat može imati kao i drugi   samo po dvije osobine:   - Tko je dobar i hadezeovac ne može biti pametan.   - Tko je pametan i hadezeovac ne može biti dobar.   - Tko je dobar i pametan ne može biti hadezeovac. I bi riječ Božja.

Dolazi Slobo u posjetu USA. Klinton priredio državnički doček a uveče prijem u Beloj Kuci. A tamo, predivno, posluga, muzika, hrana, kavijar, najbolje vino, svi predivno obučeni, samo obigravaju oko Slobe. On ode kod Bila: - Jeli Bil kako vi Amerikanci uspevate da priredite ovakav prijem,   sve je divno, skupo, vidi samo zlatno posuđe čime me služe. - Slobo dođi ovamo, vidiš onaj most preko rijeke ( ... da ... ),   e pa mi smo planirali da će on koštati 5 miliona dolara,   a koštao je 3, od razlike smo za tebe napravili bal. Poslije par mjeseci dođe Bil u Beograd. Slobo napravio bal snova za Bila. Hrana, od jelena do fazana, lovački specijaliteti, specijalna pastrmka iz Ohridskog jezera, služe ga u platinstom posuđu, Beogradska Filharmonija svira, najbolje ženske oko Bila, ..... super. Bil općinjen, sretan, nikad nije ovo vidio u životu. - Jeli Slobo kako ste uspjeli ovo da mi priredite,   ipak standard Srbije nije kao Američki ... znaš kako je. - Bil, vidiš onaj most preko reke? - Ne vidim! - EEEEEE kako ćeš ga vidit kad ga je jedan idot skinuo !!!!!!!!!!!

Na proslavi godišnjice izborne pobjede SPS-a: - Drugovi, prije godinu dana naša zemlja se nalazila na ivici provalije,   ali od tog vremena do danas načinili smo krupan korak unaprijed!

U školi, prozove učiteljica malog Aliju Izetbegovića. Pita ona njega: - Reci ti meni, Alija šta bi ti uradio da postaneš predsjednik. - Pa ja, ovaj, ... (šuti, smišlja odgovor). - Ma, hajde Alija, znaš ti odgovor ... - Pobio bih sve Muslimane!! - Karadžiću, Karadžiću, ne šapući ...

Lete Bush, Gorbačev i Slobo avionom. Kad, pokvari se motor i treba da skaču. Ali, samo jedan padobran. Slobo će: - Svi smo demokrate, pa je najbolje da glasamo! Slože se i obave tajno glasanje. Pobedi zna se ko, uzme padobran, kaže: - U to ime ja vas pozdravljam i skoči. Bush i Gorbačev pokisli, šta će, odluče i oni da skoče bez padobrana. U toku leta Gorbačev kaže Bushu. - Što jes' jes', glasali smo tajno, ali kako li je dobio 1700 glasova viška ...

Otišli Njofra, Slobo i Alija na pecanje i uhvatili zlatnu ribicu. Ribica ih zamoli da je puste, a ona će im ispuniti tri želje. Njofra: - Neka nestanu svi Srbi! - i želja bi ispunjena. Slobo: - Neka nestanu svi Hrvati! - i ova želja bi ispunjena. Poslije ovoga Alija se dobro zamisli i reče: - Donesi mi jednu kahvu!'

Otišao Janez Drnovšek kod mame i plače: - Mama, oni Srbi me zovu Peder, buuuuaaaa! - Ne plači sine, nek' te zovu, boli te pička!

Zateko pandur Slobu i Miru u parku na travi u slobodnijoj pozi, i poče da viče! - Kako vas nije sramota matorci, brukate nam državu, kvarite omladinu ... - Ma znaš, mi ... ovaj ... samo - poče da muca Slobo. Kad ga pajkan vidje noge mu se odsjekoše, izgubiće posao jadnik! - Pa znaš druže Slobo ja nisam htio, samo sam vršio svoju duznost. - Sve je u redu nego ajde ti naplati kaznu, pa da idemo. - Pa dobro ajde, za vas 100 dinara a za gospođu 400. - A što za gospođu 400! - Pa vas hvatam prvi put, a gospodju četvrti!

Posljednje Slobine riječi upućene Miri prije ulaska u avion za Dejton: - Miro, ja idem da prodam zemlju, a ti vidi šta ćes sa ovom stokom.

Došli Slobo i Mira na večeru kod Klintona. I Slobo osjeti potrebu, izvine se i ode u WC. Završila se večera, Mira i Sloba se vraćaju kući. - U, bre Miro, pa oni imaju ZLATNU WC šolju! - Ajde, nemoj! - Ma kad ti kažem, imaju zlatnu WC šolju! Miri se to dopadne. Popela mu se na glavu. - Kupi i ti zlatnu WC šolju, kakav si ti državnik bez zlatne WC šolje ... I šta će Slobo, kupi zlatnu WC šolju. Poslije par mjeseci, Mira i Slobo dolaze ponovo u goste kod Klintonovih. Slobo pozvoni na vrata i otvara Bilijeva čerkica. - Zdravo mala, evo nas došli na večeru kod tvog tate. - Pa, kako se vi zovete? - Mira i Slobo, zna on! - HEJ TATA, EVO GA ONAJ ČIKA ŠTO TI SE POKAKIO U SAKSOFON!

Razbolio se Slobo i rješio da nekom preda vlast. Gleda on, šta će, kome će, i odluči da je preda Šešelju. Dolazi on kod Šešelja i kaže mu štaje i kako je, a Šešelj na to kaže: - Daj Vuku. Kad je to čuo Slobo, pomisli, ovaj je definitivno lud i ode kući. Ali bolest ga sve više pritišće i on dođe opet kod Šešelja, ali on opet reče: - Daj Vuku. Opet Slobo ode kući, ali bolest pritiska, osjeća da neće još dugo i on opet ode do Šešelja, jer nema kome drugom. I poče on: - Znas šta Šeljo, ti si najkompetentniji za to, ja moram tebi da ostavim vlast. A na to ce Šešelj: - Ma daj vuku se vukujemo već jednom.

Predsednik SRJ, Zoran Lilić, i njegov mali sin, u Atlanti, na Olimpijskim igrama, na susretu sa Jugo sportistima. Predsjednik vadi iz dzepa list s unapred pripremljenim govorom, koji će da pročita okupljenima. - O! - kaže predsjednik. - ??? Sportisti zbunjeni. - Oo! - kaže glasnije predsjednik. - ??? Jedan tihi aplauz iz pozadine. - Ooo! - kaže glasno predsjednik. - ?!? Svi zbunjeno plješću. - Oooo! - viče presjednik. - ?!? Svi još zbunjeniji najjače plješću i puštaju glasove oduševljenja. - Ooooo! - urla predsednik. - !!!!!!! Svi skaču na noge u općoj ekstremizaciji radosti. Mali će: - Tata, ma to su olimpijski krugovi!

Jutro ... Kuca ađutant na vrata spavaće sobe Starog: - Druže Stari!!! Druže Stari!!! Nema odgovora. Opet će ađutant: - Druže Stari!!! Druže Stari!!! Napokon Stari odgovori: - Uđi! - Druže Stari, strašna stvar se desila, nastradao je naš drug Krcun! A, Stari će protežući se i zijevajući: - Auuu, boga ti, zar je već osam i petnaest!

Na nepoznatoj obali negjde u Africi, nasukao se Jugoslavenski brod i ljudožderi su pohvatali kompletnu posadu. Kapetan broda pokušava sve moguće da spasi ljude: - Gospodo divljaci, imate li vi skupštinu? - Nemamo! - Imate li građanski rat? - Nemamo! - A gledate li Radio Televiziju Srbije? - Ne! - Dobro, imate li bar bonove za benzin? - Nemamo. - Pa zašto ste onda podivljali?

Upecao Lala ogromnog soma i odnio Sosi: - Baci ga malkice u brašno, pa ondak onako malko u ulje i tiganj. - Bog s tobom Lalo, otkud nam brašna? - Pa dobro, ondak samo u ulje. - Ta idi begaj, znaš da nemamo ni ulja. - Ta skuvaj bar jednu dobru čorbu! - Izem te blesavog, našta da skuvam kad su nam odsekli struju? - Pa šta da radim? Idem da ga bacim nazad u kanal. Baci Lala soma u kanal. Som se pračakne, iskoči malo iznad vode i vikne: - Slobo, slobodo!