Crnogorac (Đetić)  POCETAK

Sreli se Bračanin i Crnogorac. Kaže Crnogorac:
- 'Đe si, časti ti?
A Bračanin kaže:
- Što ja?! Časti ti!
Đetić piša pored zida.
Nailazi đevojka i kad ugleda taj prizor, počne vrištati.
Na to ce đetić:
- Ne boj se, đevojko, držim ga za glavu!
Crnogorac izvadi pištolj i ubije puža.
- Zašto si to uradio? - pita drugi crnogorac.
- Ma pusti, prati me u stopu već treći dan.
Da je lijepo biti Crnogorac ne bi ih bilo samo 500 000.
Jutarnji program na crnogorskom radiju.
Priča spiker:
- A sada za jutarnje razgibavanje: jedan-dva, jedan-dva, jedan-dva
- A sada, drugi očni kapak!
Zaratili Crnogorci i Kinezi. Čuju to Crnogorci, i kažu:
- A, đe ćemo ih tolke sahranit?
Čuju Kinezi, i pitaju:
- A, koliko ih je?
- 200 iljada
- A, u kojem su hotelu???
Vidi crnogorac da neka dobra mačka čita 'Erotiku', pa je pita:
- Jel' đevojko, jel piše tu kome je najduži?
- Piše. Kaže da je indijancima.
- A jel' piše kome najduže stoji?
- Kaže da najduže stoji mađarima.
- E pa, đevojko, sad i ja da se predstavim: ja sam Lajoš Vinetu.
Organizirano prvenstvo Jugoslavije u atletici.
Pošto nova Juga ima 2 republike, na startu za trku su bila 2 takmičara: srbin i đetić ...
Srbin je ubjedljivo pobjedio, al da čujemo kako je to objavio crnogorski radio:
- Nas takmičar se hrabro držao. Stiga je medju prvima.
  Što se tiče srpskog predstavnika, on je na cilj stiga pretposlednji ...
Crnoj Gora, negdje u XVIII stoljeću.
Žale se crnogorci Vladiki:
- Vladiko, upali bosanci u Crnu Goru i odnijeli kamenje.
- Pa što, bar kamenja imamo koliko nam volja.
Drugi put:
- Ama, Vladiko, pokradoše nam kamenje!
- Pa, neka ih, neka nose, što će vam kamenje?
Treči, četvrti... 78-mi put:
- Vladiko, opet bosanci pokradoše kamenje.
- Ama, šo ste toliko zapeli za to kamenje?!
- Dobro, Vladiko, al' ako se pojavi zemlja, ti ćeš je orat'!
Bila crnogorka trudna. Mjesec, dva, devet, dvanaest mjeseci.
Zabrinu se svi u kući Zašto dijete neće da 'izađe'. Pokuša prvo otac:
- Ajde, đetiću, izilazi, daću ti 5000 maraka.
Mali šuti. Pokuša zatim i stric:
- Đetiću, izilazi, kupiće ti striko Mercedes.
Mali šuti. Kada su već svi počeli očajavati,
javi se djedo da pokusa da namami malog napolje:
- Đetiću, izilazi! Ako izidješ, bićeš đeneral!
A mali će:
- A jel' u penziji?
Rodi se u nekoj bogatoj crnogorskoj porodici sin ...
Kako vrijeme prolazi, mali se razvija izuzetno brzo,
uz ogromnu pažnju ukućana i uz sve što oni pomisle da mu možda treba.
No nikako da progovori ... Prolaze godine.
Roditelji dječaka vodiše od liječnika do liječnika, od vračare do vračare,
nema gdje sve nisu pokušali da nađu lijek. No uzalud, mali ni da bekne ...
Za dječakov 12-ti rođendan postaviše oni stol pun svega i svačega ...
Posjedaše za sto da se ugoste s malim, kad iznenada mali reče:
- A nu,đe je odena so?
Roditelji popadaše od iznenadjenja, poče vriska i ovacije,
djed izađe napolje i opali iz puške,ukratko opći haos u kući..
Kad se povratiše od iznenadjenja, roditelji zapitaše malog:
- A nu, sine naš, pa ti govoriš!!! Zašto si do sada toliko ćutao?
- Dosad nijesam imao primjedbi.
Odsjeo čovjek u hotelu u Crnoj Gori i naručio buđenje u 7.30 ujutro.
Zvoni telefon ujutro i javlja se recepcija:
- Halo, jel ste vi naručili buđenje u 7.30?
- Jesam.
- A što ne ustaješ jado, već je pola jedanaest!
Pošao crnogorac u Njemačku.
Kako je bio lijen za bilo kakav posao, on sjedne na ulicu i počne da prosi.
Prolazili su ljudi, neko bi mu ostavio po neku siću, neko marku, neko pet.
Međutim on je ubrzo zapazio jednog gospodina koji je tuda prolazio
svakoga dana i uvijek mu ostavljao po 50 maraka.
Trajalo je to neko vrijeme, a onda je gospodin počeo da preskače dane.
Ne samo što više nije bio redovan, nego je i davao manje - po 20 maraka.
Primijetio to crnogorac, ali misli popravit će se gospodin, to je trenutno.
Ali gospodin je dolazio sve rjeđe i rjeđe.
Najzad crnogorac ne izdrža nego ga jednog dana priupita:
- Dobro bre, šta je s tobom?
  Ranije si dolazio svakog dana i ostavlja mi po 50 maraka,
  a sada si sve rjeđi i rjeđi i ostavljaš mi samo 20 maraka?
- Pa znaš kako je, imam ženu, malu djecu, počeo sam kuću da gradim ...
- A jeli, pa si naša preko moje grbače?!
Iđe djetic po Podgorici, i odjednom izvuće pištolj, uperi ga u asfalt i opali nekoliko puta ..
Pridje nekoliko ljudi:
- Pa što pucaš u zemlju, jado?
- A vidi ovog puža, prati me još od Cetinja!
Rano ujutro, oko 10 sati, krenuli crnogorci u lov na puževe.
Vraćaju se oni kasno popodne bez ijednog ulovljenog.
Pita žena jednog:
- Čoeče, đe su vam puži?
- Muči ženetino, to divlje, pobježe!
Negdje u davno prošlom vijeku, pogodi Crnu Goru neka velika glad.
Zima razbija, nema šta da se jede.
Pojeli već posljednje zalihe, kučiče, mačiče, oglodali sve kore sa drveća.
I kad više ništa nije ostalo, pokupe se i krenu kod Vladike:
- Velju Vladika, oćemol' mi pomrijet ka ljudi ili ka pičke?
- A, vala ćemo ko ljudi. Ajmo svi na Lovćen.
Popnu se oni na Lovćen, pa im kaže Vladika:
- Ajde, ja ću brojati do tri, pa kad kažen tri, svi skačite!
- Jedan ... ... Dva ... ...
- Ej Vladika, eno karavane. Nosi kokuruz!
- A jel okrunjen?
- Nije.
- ... TRI!
Došao crnogorac kod urologa, izvadio kitu, i stavio je na stol.
Doktor gleda, gleda, i ustanovi da je izgleda sve u redu, ali ga pita:
- A, velju čoće, e te boli?
- Ne.
- E te svrbi?
- Ma jok.
- E te peće?
- Ma ne.
- Pa sto si došo?
- A viđu ga kako je lijep ...